Insulin

Insulin je polipeptidni hormon koji reguliše metabolizam ugljenih hidrata, pa se koristi za lečenje šećerne bolesti (hormon tzv. Langerhansovih ćelija u gušterači). Insulin su izolovali 1921./1922. Kanađani Frederik Banting i Čarls Best. Primarnu strukturu mu je biohemijskom analizom otkrio Frederik Sanger 1955. dok je Doroti Hodžkin 1969. rešila i njegovu prostornu strukturu. U novije vreme insulin služi i za lečenje nervnih bolesti (izazivanjem hipoglikemičnog šoka).

Hormon insulin obezbeđuje rast i obnavljanje ćelija i usmerava energiju metaboličkim putevima celog organizma.

Nastaje u naročitim ćelijama (ćelije beta), u ostrvcima hormonski aktivnih ćelija (Langerhansova ostrvca), kojih u gušterači ima 1,5 milion. Sve beta ćelije teške su samo 2 grama, što je u odnosu na više od 75.000 grama prosečne čovekove težine, zaista neznatna količina.

Izlučivanje insulina podstiče glukoza, a insulin smanjuje sadržaj glukoze u krvi (krvni šećer), ukoliko je to potrebno. Glikoza pomoću insulina prelazi u ćelije raznih tkiva i tamo sagoreva ili se skladišti za kasnije potrebe. Kada je šećer u krvi nizak (za vreme obroka, a naročito pri gladovanju), insulin se gotovo ne izlučuje. Insulin naročito podstiče gomilanje energetskih zaliha i sprečava njihovu razgradnju. Kao putokaz pri izlučivanju insulina, služi sadržaj glikoze, koja je inače centralni energetski metabolit. Kako visok šećer u krvi podstiče izlučivanje insulina, u krvi ga ima više nakon svakog obroka mešovite hrane sa ugljenim hidratima. Insulin deluje ne samo na glukozu, već i na druge hranljive materije (belančevine, masti) koje hrana sadrži. Šećer u krvi precizno ukazuje na potrebu organizma za energijom. Kada hrane ima dovoljno, dovoljno ima i glukoze u krvi i izlučivanje insulina je neprestano povećano. Uz njegovu pomoć, višak energije, koji stiže sa hranom, taloži se u tkivima (glukoza u skrobu, u jetri i mišićima, belančevine u mišićnom i masnom tkivu). Pri popunjenim skrobnim i belančevinskim rezervama, svaka hranljiva materija se, bez obzira na izvor, preradi i definitivno uskladišti.


Nacin unosa podataka koje vrsi lekar.
Prvo se unosi tip pregleda (osnovni ili kontrolni), potom se unose datum pregleda ili kontrole i tezina i visina pacijenta. Zatim u se u anamnezu unose potrebni podaci (prema Vasim potrebama) i samim tim formira karton pacijenta. Po formiranju kartona pacijenta lekar unosi objektivni nalaz, dijagnozu, predlog terapije i zakljucak.

Više o Poliklinici Panacea